Efekti: Tipovi Delaya

Najzrelije voće pasti će prvo. 

Nema dobrog sola bez dobrog delaya. 

To su mi dvije najdraže kineske poslovice. Da nastavimo tradiciju (ne)spretnog prevođenja, delay bi značio kašnjenje. Delay efekt je, uz reverb, sigurno najčešći odabir ljudi koji žele dodati još malo začina na zvuk kojeg produciraju.

Prvo, zašto je delay tako kul? Pa zato jer ispunjava praznine koje se normalno događaju unutar određenih pjesama, melodija ili bilo kakvih glazbenih fraza, ali radi to na ugodan način. Delay efekt, najjednostavnije rečeno, ponavlja ono što svirate, ali sa određenim zakašnjenjem.

Sad, isto kao što je bio slučaj sa kompresorom, delay efekt može biti slično kompleksan alat za savladati. Ono što nismo spominjali još uvijek je tempo, odnosno nekakva vrijednost koja označava brzinu pjesme. 

Kod delaya, prva stvar na koju želimo moći utjecati je koliko vremena će proći od onog momenta otkad odsviramo nešto, dok ga se to isto opet ne ponovi. Ako je npr. tempo pjesme 60 BPM-a, a mi postavimo vrijednost delaya na 1 cijelu notu, to znači da će proći točno 1 sekunda prije nego što se opet čujemo ponovljeni audio signal. Ako vam je ovo prekompleksno, možemo iste stvari izražavati i milisekundama.

Ako je delay postavljen na 500 ms, to znači da će proći pola sekunde prije nego što opet nešto čujemo, neovisno o tome koji je tempo. Ako je delay od 250 ms, to je duplo kraće, znači da ćemo duplo brže čuti ono što sviramo natrag. 

Iduća stvar koju kod delaya kontrolirate je feedback, odnosno broj ponavljanja koji će postepeno fade-outati dok napokon ne stanu. Više feedbacka = više ponavljanja. Razlog zašto sam ranije spominjao tempo je zato jer se ove stvari najčešće ‘’syncaju’’ tj. prilagođavaju tempu svake pojedinačne pjesme.    

Što se tiče vrsta delaya koji su danas dostupni, što kao hardverske jedinice, što kao softverske inačice istih, ne znam odakle da krenem. Trenutno su mi omiljene dvije emulacije koje koristim Elephant Man i Transistor Tape unutar Line 6 POD GO-a. Prvi bi trebao biti Memory Man od Electro-Harmonixa, a drugi je Maestro Echoplex 3. Razlog zašto ih volim jer imaju analogni karakter.

Što je analogni karakter je vjerojatno jedno od pitanja na koje nećemo moći odgovoriti bez da otvorimo konzervu crva koja bi se vukla između pro i contra argumenata oko toga zašto je jedno bolje, što ima više duše i svih sličnih termina koji nas pretvore u iracionalna bića kada krenemo o tome pričati.

Ukratko, analogni karakter, za razliku od digitalnog uvijek na određeni način nekako modulira zvuk, jer način na koji ga obrađuje ovisi o stvarnoj interakciji između vas, lampi u pojačalu i tipa zvučnika kroz koji svirate.

U digitalnom svijetu, kao što smo vidili na primjeru reverba, možemo eliminirati puno takvih faktora, koji su, opet, na sebi lijep način nepredvidljivi. Iskreno, ja volim oboje, svejedno mi je da li je alat koji koristim digitalan ili analogan, dok god dobro zvuči.  

–Ivan