Kako Snimam Gitaru?

U posljednjih nekoliko godina najviše sam snimao svoj glas, gitaru i bass. Pričali smo o dva osnovna tipa mikrofona, kondenzatorskom i dinamičkom, ali za potrebe ovog snimanja, nikakvi mikrofoni nam neće trebati. 

Centralna jedinica ovog mini kućnog studija je ova zvučna kartica – Focusrite Scarlett 6i6, 2. Generacija. Imam je već par godina, koristim je za apsolutno sve što se tiče zvuka na ovom kompjuter, za slušanje glazbe, snimanje, editing i miksanje.

Drugi uređaj koji je neprestano u upotrebi je jedan od najnovijih iz ponude Line 6 gitarskih procesora. Ovo je Line 6 POD GO. Trebalo bi mi puno više vremena da vam kažem što sve mogu raditi s ovim, ali ukratko: ima sve što mi treba za snimiti zvuk gitare direktno na kompjuter.

Što je to sve? Idemo redom: više vrsta EQ-a i Kompresora, tonu modulativnih efekata, delay i reverb koji se nađu na svakom zvuku kojeg sviram, većinu kul distorzijskih pedala koje postoje na svijetu i ono što je najbitnije – digitalne emulacije najpoznatijih gitarskih pojačala i zvučnika kroz. 

Line 6 POD GO je jedna od zadnjih investicija koju sam napravio, jer odgovara mojim potrebama i tehnički me rasterećuje kasnijeg tweakanja zvuka. Mislim, uvijek mogu dodatno editirati ono što sviram, i to se uvijek događa u nekim malim mjerama, jer eto, kada krenem dodavati druge elemente u pjesmu, to je očekivano. Ima toliko puno izbora u mogućnosti, ali vjerovali ili ne, ovo je jedan od jednostavnijih primjeraka ove vrste.

Sad, za razliku od mog glasa kojeg snimam u mono formatu, gitare ću preko POD GO-a uvijek snimati kao stereo. Zašto? Zato jer su mi stereo efekti na kraju tog virtualnog pedalboarda, manje-više svaki patch koji imam ovdje će završiti sa efektima koji nakon zvučnika idu prvo u stereo delay, pa stereo reverb i nakon toga stereo EQ.

Vama ne treba ovakav procesor. 

Ako imate zvučnu karticu ili planirate kupiti jednu, sve što vam treba je REAPER ili bilo koji drugi DAW i ovi besplatni pluginovi da bi počeli svirati. 

Emissary emulaciju pojačala

TSE 808 emulaciju legendarne Ibanezove overdrive pedale TubeScreamer

NadIR kao simulator zvučnika i ovaj IR (impulse response). 

Od efekata, imamo OrilRiver, Valhallu Supermassive i Valhallu Frequency Echo. Znači, ponavljam, sve ovo je potpuno besplatno. Ako imate pojačalo doma, svirajte preko njega. Ako nemate, a znate da jednostavno ne možete svirati električnu gitaru bez pojačala, a istovremeno bi malo eksperimentirali s nekim kul efektima, probajte bilo što iz svijeta digitalnog modelinga. 

Ovakav tip zvuka meni nije stran, jer praktički već 15 godina isprobavam sve i svašta što se nudilo na tome polju. Jednakom brzina napretka npr. napredak pametnih telefona koji su kroz zadnjih 10-ak godina postali savršen mali kompjuteri koji stanu i u dječji dlan, ja sam pratio što se događalo u polju softvera koji se tiču glazbe.

Kao što pretpostavljate, ova sfera je također držala korak s vremenom kojeg često klasificiramo kao ‘’tehnološki napredno’’. Sve se lagano izmješta na cloud, a vintage oprema je skupa i samo za romantičare. 

Nemam ništa protiv pojačala, dapače, ali zbog činjenice da zadnjih 5-6 godina živim u stanovima koji su okruženi hrpom susjeda sa svih strana, jednostavno mi nisu praktična. Imao sam i lampaško 50-wattno pojačalo jednom davno, ali to je bilo toliko glasno i presnažno za tako malu sobu u kojoj sam svirao tako da sam uživao, ali uz kasniju glavobolju. Plus, parket se razdvajao zbog siline vibracija. 

Međutim, ono na što vas moram upozoriti je da postoji ogromna razina rasprava koje možete naći online, a tema su im usporedbe digitalne i analogne opreme s kojima stvaramo zvuk gitare ili bassa.

Moj je stav da 99% ljudi koji na kraju slušaju završnu pjesmu neće moći prepoznati je li gitara svirana preko besplatnog softvera ili preko butiknog lampaškog pojačala. Bez da vas navodim previše u ovu rupu, postoji bezbroj komparacija koje možete pogledati na YouTube-u – direktne usporedbe stvarnih pojačala ili nekih drugih komada opreme koji se koriste u produkciju glazbe i njihovih softverskih reprezentacija. 

Digitalna tehnologija je, po meni, došla nevjerojatno blizu rekreaciji analognih komada opreme. Zašto? Pa te male pločice koje zovemo procesori su postali vrlo sposobni. Sposobni da rekreiraju one nepravilnosti i nelinearnosti koje postoje kada ste u interakciji sa stvarnim strujnim komponentama, zagrijanim lampama i raznim vrstama mikrofona preko kojeg zvuk želite snimiti. 

Na kraju, a vjerojatno se već ponavljam kao papiga – apsolutno je nebitno preko čega mislite svirati ili kakve ćete alate koristiti da tu glazbu kasnije upakirate u nekakvu pjesmu koju ostatak svijeta može čuti.

Sve što će osobu koja sluša zanimati je koliko ja ta pjesma dobra i pitanja ‘’na kojem je pojačalu ovaj solo sniman’’ ili ‘’koji ste mikrofon koristili za snare’’ neće nikada dođi na red. 

Ono što će meni biti zadatak u budućnosti je da vas upoznam sa osnovnim principima digitalnog snimanja zvuka. Pristup je, bez obzira na to koliko slično zvučale digitalne i analogna tehnologija, ipak nešto drugačiji.

Prije su, kako je to bilo u žargonu toga vremena išli ‘’hot’’ na vrpcu koja je snimala nečiju izvedbu, ako je taj efekt harmonijske distorzije bio ono što traže. Danas je prva greška koju ljudi naprave kada krenu nešto snimati tzv. clipping. To je digitalna distorzija, i za razliku od one analogne, ne zvuči nimalo toplo, crunchy i ugodno. Zvuči abrazivno, neugodno i oštro. 

Sad, sažeti sve ono što bi netko trebao znati kada ide nešto snimati bi trajalo predugo i zatrpao bih vas sa previše informacija koje bi vas opteretile. Zato, evo samo najosnovnijih pravila koje morate poštovati. 

Glasnoća s kojom snimate mora biti ispod ‘’digitalne nule’’. O razlici između analogne i digitalne nule ćemo pričati drugom prilikom, ali ona koja nas sada zanima je ova digitalna. Ne želimo snimati bilo kakav signal koji prelazi ovu razinu jer ćemo s time uzrokovati digitalnu distorziju, tj. clippat ćemo input.

Ovdje ćemo već gaziti malo po novoj terminološkom polju, ali nebitno snimate li zvuk mikrofonom ili koristite digitalne emulacije za dobiti zvuk gitare, level, odnosno glasnoća s kojom snimate se uvijek može smjestiti komotno ispod razine clippinga

Ako snimate preko bile kakve zvučne kartice, sigurno ima gain kontrolu na onom inputu kojeg koristite za snimanje. To je mjesto na kojem određujemo koliko glasan signal ćemo snimiti.

Kao generalno pravilo, bilo što ispod 0 će biti dobro, ali imajte na umu sljedeće: kasnije uvijek možete pojačati ono što ste snimili, sa običnom volume kontrolom. Imajte na umu, snimamo analogne instrumente, ali je audio zapis digitalan. Nema potrebe da ikada dolazite blizu točke clippinga

Osobno, ovo je jedna od stvari s kojom se više stvarno ne zabrinjavam previše, ali ako vas zanima, glasnoća koju ja želim na svojim meterima je obično najčešće između -18 i -6 dB-a. Dakle, ne želim da mi signal pada previše ispod npr. -24, ali me nije briga ako se to nekad i dogodi, a opet ne želim da mi ikakav peak pređe ovu granicu od -6 dB-a. 

Od nekih očitih zamki u koje možete upasti je da pokušate, ako se odlučite snimati preko DAW-a da mislite kako ovaj fader tu kontrolira glasnoću snimanja. Međutim, to nije tako: kada snimate s ovim korigirate samo glasnoću s kojom ćete čuti ono što snimate.

Ako želite prestati clippati, smanjite input, a ne fader. On je tu da kasnije možete pojačati ili smanjiti ono što ste snimili. Ali, ono na što onda morate paziti je da ne clippate finalno mjesto kuda će zvuk izaći. Slušalice, zvučnici, nebitno – sve ima svoju granicu do koje može ići prije nego što počne distorzirati. 

Kod gitarskih pojačala, to je upravo ono što želimo kad okrećemo volume do kraja, želimo taj maksimalni output i skupa s gainom se te lampe crvene! Ono što vam riješi problem clippanja na masteru je bilo kakav limiter, ali, a ovo je zadnji ‘’ali’’, kunem se, ono što morate znati o limiterima je da su oni najjači kompresori koji postoje.

Najjači u tome smislu da doslovce postavljaju ‘’zid’’ preko kojeg glasnoća nečeg ne može. Kao takvi, koriste se za hrpu aplikaciju u audio svijetu, najčešće kao onaj efekt koji ima zadnju riječ oko glasnoće, a vama će spasiti zvučnike i uši od štete i ozljeda. 

–Ivan