Mikrofoni

U posljednjih 7-8 godina sam se stvarno naslušao snimki koje su napravljene preko raznoraznih mikrofona. Neki su bili ekstremno jeftini, a neki skuplji od oba vaša rabljena auta koje ste kupili u zadnjih 15-ak godina. Sve komponente koje smo do sada spominjali su vitalne da bi imali dobre snimke, ali mikrofon i ono što radite s njime je ono što na kraju taj zvuk snima.

U vaš kompjuter će ući točno ono što mikrofon može snimiti. Zato koristimo različite mikrofone za različite izvora zvuka. Međutim, imajte na umu da, iako postoje preferirani tipovi mikrofona za određene izvore zvuka, ta pravila nisu zapisana u kamenu. Ono o čemu ćemo pričati danas su oni mikrofoni koji koriste XLR tip kabela i nikako se neću referirati na mikrofone koji se spajaju putem USB-a. 

Za potrebe snimanja u kućnim uvjetima ima stvarno puno izbora: dinamički, kondenzatorski, ribbon, upareni mali kondenzatori, itd. Bez obzira na preporuke koje vidite ovdje, promislite prije kupovine što mislite snimati i gdje mislite snimati. Ali, pretpostavljam da ćete raditi jednu od dvije stvari: ili snimanje glasa ili snimanje instrumenata. Za to će nam trebati ili kondenzatorski ili dinamički mikrofon. 

Ako želite snimati sebe kako ili pjevate ili radite bilo kakav tip voice-over materijala, onda je mikrofon koji tražite kondezatorski i to oni koji imaju veliku dijafragmu. 

Nebitno o kojem se tipu mikrofona radi, osim ako niste ne skačete na pozornici, svi mikrofoni trebaju nekakav tip stalka na kojem će stajati. S tim stalkom onda možemo korigirati udaljenost i nagib mikrofona od izvora zvuka. 

Za snimanje glasa, treba vam i tzv. pop-filter. Ono što taj filter zaustavlja su tzv. plozivi, odnosno oni zvukovi koji tehnički zvuče kao male eksplozije: p, b, d, t su najopasniji, ali ono što ovakav tip filter rješava su i prejaki ‘’s’’ zvukovi. Za te potrebe često koristimo i de-esser, jedan od alata koji se koriste u vokalnoj post-produkciji.

Ukratko, stalak morate imati sa svakim mikrofonom, a ovakav tip filtera koristimo manje-više isključivo za vokale. Jedina stvar na koju morate paziti kod kupovine zvučne kartice je da ima tzv. fantomsko napajanje. Kondenzatorskim mikrofonima treba više struje, zato velika većina audio interfacea danas dolazi sa 48V-nim prekidačem kojeg koristite onda kada snimate s ovakvim tipom mikrofona. 

Ovo sam već spominjao, ali ako imate instrument koji je ‘’električnog’’ tipa, velike su šanse da vam mikrofon ni ne treba u startu jer možete koristiti benefite virtualnog studija, odnosno virtualne instrumente da bi dobili svoj zvuk. Ali, ako želite snimiti zvuk pojačala koje imate, ako svirate gitaru ili bass, onda vam treba makar jedan mikrofon.

Izbora za snimiti gitarski ili bass box stvarno ne manjka i iskreno, i rado bih vam preporučio da uzmete dva mikrofona, ali to je nepotrebna komplikacija i jedan dobar dinamički mikrofon, kao klasični Shure SM57 vam trebao biti dosta. Za razliku od kondenzatorskog tipa mikrofona, dinamički ne trebaju 48V-no napajanje. 

Detalja na koje morate paziti kada snimate s mikrofonima je puno: osim prvog zakona koji kaže da nikada ne clippate digitalni input na vašoj zvučnoj kartici, ono što utječe na zvuk je: udaljenost od centra zvučnika po vertikalnoj osi i horizontalnoj osi, udaljenost od samog zvučnika, nagib pod kojim ga namještamo, prostorija u kojoj snimamo, prisutnost buke bilo kakvog tipa ili instrumenata i pojačala koje pokušavamo snimiti istovremeno, itd. 

Uglavnom, puno toga ima u svijetu mikrofona, do nekih od detalja ćemo doći kasnije, a druge vam neće biti problem istražiti ovisno o uvjetima u vašem kućnom studiju, sada kada znate osnovne pojmove i opremu koja vam treba za snimanje. 

Kondenzatorski Mikrofoni: 

Behringer C-1 – 30 EUR

Behringer B-1 – 80 EUR

Audio-Technica AT 2020 Bundle – 110 EUR

Rode NT1-A Complete Vocal Recording – 180 EUR

Dinamički Mikrofoni:

Audio-Technica MB 2k – 50 EUR

LD SYSTEMS D1057 – 50 EUR

Shure SM57LC Bundle II – 120 EUR

–Ivan