ZADNJE NA FORUMU
  • *Blic pitanja*

    Komentirao: Ad_slammer

    Datum: 20-09 11:01

    Odgovora: 3920

    Pogleda: 440404

  • Relax don do it...

    Komentirao: XSARA

    Datum: 16-09 21:16

    Odgovora: 4586

    Pogleda: 662956

  • Cort G110 elektricna gitara

    Komentirao: truli45

    Datum: 13-09 17:54

    Odgovora: 8

    Pogleda: 739

  • Upgrade gitare

    Komentirao: truli45

    Datum: 13-09 17:53

    Odgovora: 44

    Pogleda: 1704

  • Kratka povijest gitarskih pojačala

    • Datum:   17-08-2007 20:48
    • Autor:   ELV1I2
    • Ispiši   Stranicu
    GITARSKA POJAČALA



    - Povijest -

    Gitarska pojačala su električni uređaji iz klase pojačivača koji služe za proizvodnju zvuka električnih instrumenata, u principu: gitara i basova. Prvo su nastala pojačala za gitare oko 1930. godine, s početkom ere uvođenja elektrolitskih kondenzatora i ispravljačkih cijevi u elektroniku koji su omogućavali izradu ekonomičnih istosmjernih napojnih jedinica. U eri 1930-40 bila je popularna havajska muzika i prva pojačala su korišćena za pojačavanje zvuka gitare. Prva pojačala su imala rudimentarne kontrole zvuka i treble i bass blenda tadašnjih pojačala su bila dosta slabe. Da kažem odmah, da je snaga pojačala iz tog vremena bila nekih 15-tak vati (W, watt) i zadržala se do sredine 50-tih godina. Bolja pojačala iz tog vremena su imala efekte poznate kao "spring reverb" i tremolo. Ovaj tremolo efekat će kasnije dragi Leo Fender u svojim pojačalima krstiti sa "vibrato". Valjda analogno tome, Fender će i tremolo ručicu na Stratocasterima označiti kao "vibrato bar".
    Šta je spring reverb? Eh, to je sklop koji simulira eho (jeku) zvuka u tako tom ambijentu. Čini ga klasično jedan ili više spiralnih kalemova upravljanih od strane predpojačala gdje se miješa originalni signal sa izobličenim i dobije efekat jeke.
    Vibrato ili tremolo čini interni oscilator koji generiše stalni signal niske frekvencije koj modulira apmlitudu ulaznog signala proizvodeći efekat.
    Muzika i ukusi u vezi s njom se polako mijenjaju i muzičari 60-tih godina počinju da eksperimentišu sa nešto žešćim zvukom, koji je izobličen (distorziran) i gitare tog vremena sve manje imaju klasičan, melodičan prizvuk. da bi se to postiglo, bilo je potrebno da se pojačalo na neki način "preoptereti" na izlazu. Prva distorzija, za koju se zna, je načinjena pomoću "štapa i kanapa": gitarista Kinks-a Dave Davies je spojio izlaz iz jednog pojačala u ulaz drugog pojačala, fazon koji konstruktori pojačala u to vrijeme nisu ni sanjali! Prvo pojačalo je pri tom "glumilo" predpojačalo drugom. Kasniji modeli pojačala, inspirisana ovom idejom su imala predpojačalo sa par kontrola distorzije a pojavili su se i fuzz-pedale koje su, za razliku od Dave D. omogućavala distroziju na mnogo sigurniji način. Od tog vreena distorzija je standardni efekat 3/4 ukupnog broja modela pojačala. Počinju se graditi pojačala i za druge instrumente, razglasi ali ona sa distrozijom ostaju namijenjena samo el. gitarama, mada neke HM grupe "kače" i bass na njih, baš kao i na pedale za distorziju namijenjene samo gitarama. Da bi se proizveo jasan niskofrekventni zvuk bass gitara i orgulja bilo je potrebno izraditi pojačala sa većom snagom. Takođe, ta pojačala su morala biti opremljene sa zvučnim kutijama sa posebnim zvučnicima poznatih kao wooferi i sub-wooferi koji su konstrukcijski izvedeni da kvalitetno reprodukuju zvukove niskih frekvencija. Naravno, ovi zvučnici su većih dimenzija pa su zvučne kutije (kabinet, cabinet) bili dosta većih dimenzija. Gitarska pojačala su rađena uglavnom u klasi veličine poznatoj kao half-stack a samo za potrebe koncerata su se koristile full-stack verzije.

    - Umjesto uvoda -

    Konačan kvalitet zvuka električne gitare ne zavisi (kako mnogi misle) samo od gitare, već je tu niz elemenata poput: predpojačala (sa svim silnim kontrolama distorzije i setom ekvilajzera), stepena pojačanja, efekt pedala, broja i vrste zvučnika, te građe same zvučne kutije. Pri upotrebi el. gitare često se zna desiti da se dobije povratna sprega (feedback) u neželjenom smislu, pri čemu pojačalo stvara pištanje dok se ne počne svirati ili se ne udalji na nešto veću udaljenost. Ovo je pojava koju najčešće izazivaju slabo ili neoklopljeni magneti gitare. Poželjni feedback nastaje kao dio gitarske tehnike pri čemu se biraju tzv. harmonici ili "zasjeca" trzalicom žica (uz bending) pri čemu je pojačalo "navijeno" pojačanje (gain) preko pola. Sa solidnom gitarom i nabrijanim pojačalom ovaj efekat može trajati do sutra i omiljena je fora na koncertima i živim svirkama.
    Što će nekom veliko pojačanje (gain) na pojačalu dok svira? Eh, to je uvjetovano vrstom stila koji njegujete, žešći pravci u tom smislu zahtijevaju jak gain a on maskira razlike koje nastaju pri okidanju žica, spajajući ih u niz tonova koji se spajajau u zvuk bez naglih prekida (melodično), zgodno i pri tehnici tappinga, hammera i sl. kao i pri proizvodnji harmonika.

    - Vrste pojačala prema namjeni -

    Danas postoji nekoliko grupa pojačala. Da ne uzimamo odveć prostor u bazi moderatorima, odmah ćemo ih "izroštiljati":
    Klasična pojačala imaju topao i čist zvuk, oštar treble do 5kHz i bass do nekih 100Hz. kao efekat im se najčešće dodaje reverb i tremelo efekat. Bez predpojačala. Jedno od poznatijih iz ove vrste, Fender "Tweed style" se tradicionalno koriste za blues, country, rock & roll i klasični rok, pa ovi efekti se fino uklapaju u tu svirku.
    Hard-rock pojačala standardno uključuju postojanje predpojačala sa potrebnim kontrolama, tonske filtere, i distrorzione efekte dostatne za set up bilo kakve vrste zvuka. Standardno se koriste sa navijenim gainom preko 5 i distrorzijom radi definiciej oštrine zvuka gitare. Stanardni predstavnik ovih pojačala su Marshalll-i koji se koriste za širok spektar žanrova muzike poput punka, hard rocka i metala.
    Bass pojačala služe za pojačavanje zvuka el. bass gitara. Nastala su u vrijeme kad su se gitarska pojačala toliko "osnažila" da se klasični uspravni bassovi nisu mogli zvukom nositi s njima. Savremena bass pojačala imaju kompresor koji sprječava pojačalo da pređe u "overdrive" područje pri svirci na visokim snagama. Druga pak imaju mogućnot direktnog izlaza bass signala u miksetu. Zbog specifičnih toplotnih uvjeta koji vladaju unutar pojačala imaju velike pasivne ili kombo hladnjake, pa su dosta su teža od gitarskih. Fender pravi dosta dobra bass pojačala ali ima i drugih.
    Pojačala za klavijature u pravilu su prvo bila kao klasična pojačala a onda se izmjenom stila mjuze pojavila ova grupa sa nešto primjesa distorzije. Ova pojačala često imaju na sebi jednostavan onboard mikser koji klavijaturisti daje mogućnost kontrole nekoliko klavijatura.
    Akustična pojačala su dosta slična pojačalima za klavijature ali su dizajnirana tako da daju "akustičan", čist i transparentan ton kada se korsite sa instrumentima koji imaju ugrađen piezo magnet ili mikrofon.

    - Vrste pojačala prema načinu pojačanja -

    I dok većina početnika ne zna za gornju podjelu i u pravilu ih puno ne zanima, ova podjela je ona za koju prvo "zapnu": da li je ovaj ili onaj?
    Cijevna pojačala su imala primat na tržištu i praksi do sredine 1970. kada su uvedeni trazistori. I dok se TV i slične naprave sa cijevima (lampama) smatraju "de-mode" cijevna pojačala su se održala i do danas iako su prednosti tranzistora silne. Zašto? Cijevna pojačala su prosta i u principu predpojačalo čine bar dvije triode koje prave signal dovoljno jak za primjenu u tonskim kontrolama i vođenje u sljedeće segmente pojačala. Druge dvije triode razdvajaju fazu signala i i vode do pentode (beam pentroda) pojačala sa on/off boost prekidačem. Izlazne cijevi su izrađene obično u sklopu sa prekidačem kako bi se dobilo max. pojačanje kad to zatreba. Bolji modeli imaju u izlazu uparene i kvadriplicirane cijevi. Većima predpojačala i pojačala su zasnovana na ECC83/12AX7/7025 (dual triode) vakuumskim cijevima dok se za izlaz koriste EL84/6BQ5, EL34/6CA7/KT77 ili 6L6/KT66, odnosno 6V6.Ako vas brinu različite oznake, to je zbog razlika evropskog i američkog sistema označavanja. Inače, jedni kaži za cijevna pojačala "valve powered" a drugi "tube powered", tek da znate (a sve englesko govorno područje). Cijevi se proizvode u Kini, Rusiji i Istočnoj Evropi.
    Leo Fender je počeo stvarati pojačala sa cijevima 6V6, ali se kasnije prebacio na moćnije, 6L6. Ovo potonje su davale puniji i žešći zvuk, koji se njeguje i danas. I dok ove cijevi do sredine nivoa pojačanja daju blag i topa zvuk, pogodan za lakše note, pojačanjem do max. daju živu distorziju sa slabašnim basom. Fenderi tradicionalno slove kao pojačalo čistog tona (dok se ne odšerefi do j@ja) i upregnnuti sa Stratocaster ili Telecaster gitarama daju pravu čistu prefinjenost u muziciranju.
    Jim Marshall je krenuo u proizvodnju 1962. kopiranjem uradaka Fendera ali je onda prešao na EL34 cijevi, valjda zbog lakše nabavke. Ove cijevi karakteriše postepenijia tranzicija signala u distorziju, sa boljim ponašanjem u overdrive načinu rada. Imaju nešto ograničeno middle područje što Marshall pojačalima daje onaj tzv. crunch zvuk po kojima je poznat i cijenjen.
    VOX AC30 (cijevi 12AX7 i EL84) kao jedno od najpopularnijih malih cjevaša koristi nešto što je opisano kao dizajn "Class AB" (tehnički opis bi prešao par kucanih strana). Ova pojačala nemaju negativnog feedbacka pa daju prijatnu distorziju, koja omogućava da se razaznaju pojedini tonovi akorda ili sola. Ako ste slušali Queen, znate o čemu je riječ. Sva pojačala am.firme Soldano su Class AB (a cijena isto!).
    Cijevna pojačala su često opremljena sa trafoima niskog stupnja i prostim strujnim regulacionim krugovima. Ovaj potez nije nastao kao izraz bolje ekonomičnosti već kao važan faktor pri kreiranju zvuka. Izlaz jednostavnog regulacionog strujnog kruga ima tendenciju pada kada se preoptereti (velika izlazna snaga) a cijevi gube faktor pojačanja pri malim voltažama. To se opaža kao kompresovan zvuk, sa slabim dinamičkim rasponom zvuka kod npr. Hi-Fi pojačala ali se izuzetno cijeni kod gitarskih pojačala kao "dobra kompresija" i "dugotrajni sustain" (trajanje tona). Neka pojačala koriste ispravljačke cijevi baš za tu namjenu (Mesa Rectifier).
    Tranzistorska pojačala ili solid-state pojačala su novijeg datuma nastala na temeljima uvođenja tranzistora i kasnije IC u elektroniku (poluprovodnička tehnologija). To su pojačala u principu nižeg cjenovnog razreda i često imaju samo par osnovnih kontrola. Samim tim pojačala su postala manja i zgodna za izradu kućnih pojačala, pogodnih za vježbanje u stanu, na putu, gdje god se nalazite. Sebe su u njima pronašli muzičari koji su "hladan zvuk" ovih pojačala okvalifikovali kao vjernu reprodukciju zvuka instrumenata na kojima su svirali, bez njegovog "kvarenja" primjesom distorzije (neki jazz i blues gitaristi) od strane cijevi. Ova pojačala se izrađuju u raznim varijantama prema snazi, veličini, kvalitetu zvuka, efektima i - cijeni. Rijetka su prava TP visokog cjenovnog razreda.
    Hibridna pojačala su zadnji modni krik ove industrije. Postoje različite izvedbe. Jedna od njih je sljedeća: predpojačalo se sastoji od cijevi radi stvaranja toplijeg i "masnijeg" zvuka. Cijevi kreiraju bogat "overdrive" zvuk jer umjesto da prekinu max. dostignutu amplitudu signala manje-više "povlače" informaciju tako visoko dostignutog signala što stvara prirodnu kompresiju i distorziran zvuk. Za razliku od TP, cijevi će ovo raditi na bilo kojoj snazi. Stvoreni signal s eprosljeđuje tranzistorkoj tehncii na pojačanje i prosljeđuje zvučnicima.
    Modelirajuća pojačala su zasnovana na digitalnoj tehnici. Imaju ogromne mogućnosti modeliranja (simuliranja) zvuka i dosta profića koristi upravo njih, kako u studiju, tako i na stageu. Ova pojačala pomoću digitalnog zvučnog procesora (DSP) digitaliziraju ulazni signal (pretvaraju analogni signal u digitalni uz pomoć integrisanih kola). Ona ne samo da simuliraju rad cjevnih ili TP pojačala već takođe imaju mogućnost simulacije upotrebe zvučnih kutija, što izbacuje iz upotrebe postojanje više različite (i skupe) opreme. No, dugogodišnji gitaristi se ne slažu da su ova pojačala bolja od klasičnih cjevaša. Oni smatraju da su stvarne zvučne kutije neizbježan faktor pri kreiranju konačnog zvuka i da nikakva digitalna tehnika ne može realno to dočarati. Subjektivan osjećaj ili pefekcionizam!?

    - Solid-state pojačala protiv cjevaša -


    Prednosti cjevaša u odnosu na TP su sljedeće:
    - cjevaši su manje osjetljivi na uslov eksploatacije u odnosu na TP (visoka temperatura/snaga). Tranzistori u principu slabo podnose rad pri visokim temperaturama i zbog toga su kompromitovani ko postojana pojačala za ozbiljne poslove.
    - kad cijev pregori ili se razbije - zamijeni se. Kod TP se takođe pregorjeli tranzistor promijeni ali traje duže i traži kvalifikovanog majstora.
    - zvuk je puniji, ima onaj klasični "timber" koji vam daje mogućnost čupanja i zadnjeg tona iz gitare, dok je kod čistog TP on hladan i "beživotan".
    - cjevaš koji dere na maksimumu se opaža kao 3x jači od TP pojačala slične snage (jače subjektivno zvuči 30W cjevaš no 100W tranzistorac).
    Nedostaci cjevaša naspram TP su:
    - cjevaši su u principu veliki i teški zbog velikih trafoa. TP takođe imaju trafoe ali su oni direktno upareni i ne trebaju izlazni trafo
    - cijevi su lomljive, zahtijevaju više pažnje pri rukovau i premještanju opreme
    - karakteristike cijevi opadaju polako sve dok ne prestanu da rade. Pažljivom kontrolom i evidencijom uvijek imate perfektne perfomanse.
    - imaju tendenciju da "pokupe" mehaničke zvukove (mikrofoničnost) iako se nekad ova pojava može iskoristiti u kreativne svrhe
    - ne mogu da se koriste po sistemu: "upali i odmah sviraj" već zahtijevaju vrijeme (par minuta) zagrijavanja cijevi prije svirke. Ako tako ne radite dobićete loš ton i skratićete vijek trajanja cijevi.

    - Konfiguracije pojačala -

    Gitarska pojačala u osnovi imaju glavu u obliku kutije na vrhu zvučne kutije i to je konfiguracija poznata kao "half stack", dok se pojačalo sa glavom na dvije zvučne kutije zove "full stack". Gornja kutija zvučnika pri tom ima dio prednju stranu zakošenu, dok je kod donje kutije ona ravna. Half stack se rade obično u snazi 50-120W a full stack i do 400W. Prva pojačala Marshall su bila 8x12, tj. imala su 8 zvučnika po 12". Danas su ona 4x12, i imaju 4 zvučnika 12" promjera.
    Ponekad se čuje i termin "double stack" koji predstavlja 2 stacka, pri čemu drugo pojačalo služi kao slave prvom i 4 zvučnika koji su im zajednički.
    Combo pojačala su redovno pojačala manjih snaga, obično 5-75W, pri čemu unuar jednog kućišta su smješteni i pojačalo i zvučnici. Najčešće se radi o jednom zvučniku ali jači (skuplji) modeli imaju i dva. Ova pojačala se rade u sve tri tehnologije i s obzirom na novac možete izabrati zaista jednog samo za vaše potrebe. Jedan od boljih ako ne i naj, je Peavey XXX Super 40, koji sa samo 40W ima sve kao i odrasla braća.

    - Neke druge (manje poznate) stvari -

    Velikani rocka često imaju nešto manje konzervativan pristup pojačanju no "slabije imućna" raja. Oni koriste nešto što se zove dvostepeni pristup: pojačanje se izvodi preko dva odvojena stepena. prvi, predpojačalo ili mikser se koristi za pojačavanje signala od instrumenta i miješanje sa eventualno nekim drugim efektima. Nastali signal se vodi onda do ulaza drugog stepena i odatle u zvučne kutije. Pri tom se na prvi stepen dodaje sva sila željenih efekata za izobličavanje zvuka, noise reduktori (noise-gate), reverb, XLR DI izlaz za miksetu, ekvilajzeri i sl. ili limiteri za overload pojačala da se spriječi distorzija onima izvođačima kojima bi bila nepoželjna. Ovakva pojačala su smještena u konstrukciju koja se zove "rack" i unutar tog ormarića stoje jedno pored drugog pre-amp i amp što olakšava kontrolu.
    Moćnija pojačala su puno bolja od manjih pojačala? Pa,... ne baš. Odnos između opažene snage i emitovane je malo zamjetan. Kažu stručnjaci za akustiku da se pojačalo od 5W opaža kao pola snage od onog od 50W a da se ono od pola vata opaža kao četvrt snage od onog od 50W! Uh, nije jasno? Udvostručavanje snage pojačala rezultira u "tek primjetnom" povećanju izlaza (volumena, ako baš hoćete) tako da se pojačalo od 100W smatra tek nešto glasnijim od onog od 50W (znaju li to susjedi razlikovati? O, znaju i te kako). Ovaj zaključak je nastao kao rezultat da se ljudsko uho ponaša kao prirodni kompresor pri visokim glasnoćama. Ili ovako: udvostručavanjem glasnoće pojačala njegova snaga se poveća za svega 3 dB (decibela)! Tako je 60W glasnije za 3dB od 30W, 400W je 3 dB glasnije od 200W itd. Koliko iznosi decibel, dB? Pa normalna priča je oko 60 dB, 120 dB je granica bola, 130 dB je dovoljno da uplaši i opakog uličnog razbojnika, 200 dB je eksplozija rakete Saturn!
    Na koncu, kvalitet zvučne kutije i njenog sadržaja kod cjevaša će biti odlučujući faktor za kvalitet zvuka.
    Svirka u živo, kad sve grmi i svirka u studiju su dvije odvojene situacije. Album se snima i po nekoliko mjeseci i dnevno se pila po 8-12 sati. Niko ne želi da postane gluh dok snimi CD pa se nastoji imati za studio (recording) amp koji će imati karakteristike velikog brata ali neće toliko galamiti. Rješenja su razna: combo pojačala manje izlazne snage i tzv. power-brake dodaci, koji daju velikim pojačalima da se ponašaju kao da su navijena do 10 ali šapuću na uho, koliko mi to želimo.
    Najveći problem mladom bandu prave bass pojačala. Dok gitarista može da prođe na gaži sa 50W njegov basista treba amp sa oko 200W jer bass pojačala trebaju veliku snagu za proizvodnju niskofrekventog zvuka.
    Distorzija je poseban aspekt svakog gitarskog pojačala. Cijevna pojačala mogu proizvesti distorziju na nekoliko načina: pred-distorzionim ekvilajzerom, distorzijom predpojačala, post-distorzionim EQ, power-tube distorzijom (posebne cijevi za tu namjenu), kompresijom uz pomoć ispravljačkih (rectifier) cijevi, distorzijom izlaznog transformatora, distoorzijom gitarskog zvučnika i frekventnom reakcijom gitarskog zvučnika i kutije. U osnovi, sirovi zvuk gitarskog pojačala se može oblikovati dodavanjem odgovarajućih pedala (efekata) prije ulaza u pojačalo, u tzv. effect-loopu prije ili iza cijevnog pojačala. Ranija pojačala su dvala veću distorziju povećanjem volumena. Takva poačala na maloj snazi daju nikakvu ili slabu distorziju da bi povećanjem volumena do daske dala primjetnu distorziju. Ovo su pojačala sa tzv. slow-onset distorzijom. Dans postoji nekoliko načina da se ostvari distorzija i na manjim snagama. Neki od njih su: "gušenje snage" različitim prigušnicama između cijevi i zvučnika, primjenom odgovarajućih ispravljača, "dummy load", zvučno izolirana kutija i dr. Tehničkih detalja ima gomila i ne bi pomoglo puno a da se ne napiše još kojih 10 kB teksta o tome. Sumnjam da bi bilo fun za čitati...
    Pojačala najčešće imaju jedan pot za glasnoću (volume). On služi kao prigušnica siggnala od cijevi ka izlazu u zvučnike. Označeni su skalom 1-10. Bolja pojačala imaju pot za glasnoću i pot za pojačanje (gain) a neka imaju i više. I dok glasnoća regulira snagu izlaza dotle gain odgovara potu za stepen distorzije na pedali za distorzije (npr. na Boss MT-2). Jeftini modeli imaju takođe pasivnu (konstantan) bas i treble blendu ali bolji modeli imaju potove i za to, pa čak i za middle. Skuplji modeli imaju i master volume kojim se reguliše (ograničava) jačina signala od tzv. driver stage do pojačala snage. Kad se koristi tzv. power-brake kao prigušivač snage onda master volume nema svoju prvobitnu ulogu nego služi za određivanje iznosa power-tube distorzije. Najčešći prigušivači snage koji rade na fazonu ispravljačko-napojnog sklopa i omogućavaju prostu regulaciju okretanjem pota su u tehničkom svijetu engleskog područja poznati kao: "Power Scale", "Power Dumpening", "Wattage" i tome slično.
    A koje snage mi treba pojačalo!?
    Na to pitanje nije lako dati općenito prihvatljiv odgovor, recimo da imamo ovu listu:
    - za kućno vježbanje, hobi: 5 - 15W
    - svirke u malim salama, kafićima, snimanje u studiju i situacijama kad se miksetom upravlja razglasom: 30W
    - srednje velike sale: 50W
    - band sa glasnim bubnjevima i pratećim instrumentima: 100W
    Snaga pojačala, realna se izražava kao RMS (root mean squared) a koda nas se često tumači kao "real music sound". Ako se signal prikaže kao sinusoida i ako je npr. amplituda signala 14V, zvučnik je 8 oma, onda je RMS: 14/SQR(2)=10V, 10^2 =100, i 100/8 = 12.5W RMS.
    Na muzičkim linijama (i zvučnicima za PC) se često nađe oznaka 200W PMPO (peak Music Power Output) i nema veze sa realnih 200W RMS.
    Ako novac nije problem, koje bih pojačalo kupio?
    Zavisi od svirke koju uglavnom sviraš, nije svako pojačalo baš Katica za sve, recimo ovako:
    - HM, thrash, gotic metal i slično: Randall, Krank, Mesa, Peavey serije XXX, 5150, 6150, Diezel
    - moderni rock, british rock: Marshall, Engl, Soldano, Peavey, Fender, VOX, Line6, Hiwatt, Orange, Laney, Crate, Framus
    - rock & roll, country, blues, jazz: Fender, VOX
    Eh, nemojte me sada odma' hvatati za vrat jer sam generalno rekao, nisam naveo modele... ovo je samo orijentacija. Eto, nadam se da je ovim tekstom sada nešto manja magla pred očima u vezi gitarskih pojačala, biće mi drago da nekom pomogne u boljem shvatanju ove vrste muzičke opreme.

    Slični tekstovi

    Pregledano 17285 puta
    Pregledano 36213 puta
    Pregledano 22147 puta
    Pregledano 16747 puta
    Pregledano 9222 puta

    » 13 komentara... Dodaj svoj!

    Sava kaže:

    Odličan informativni članak. Ima detalja koji mogu da se komentarišu, ali za ovu namenu bi to bilo suvišno. Jedino bih uneo jednu minimalnu ispravku istorijskog karaktera, a to je da su Vox-u AC30 lampe ECC83 i EL84. Tačno je da su američka 12AX7 i evropska ECC83 praktično identične cevi, ali kako sam napomenuo ispravku sam napisao iz istorijskih razloga jer ne počivaju sva pojačala na svetu na 12AX7 i 6L6 lampama već neka vrlo viđena na ECC83 i EL34 (Vox, Marshall).

    20-08-2007 17:13

    For kaže:

    Odlično! Za mene laika je to super! Sad puno više znam nego prije :thumbsup

    20-08-2007 23:25

    Iron_Guitar kaže:

    Mogu reći da me je članak malo "overloadao", ali je stvarno kvalitetan i može se iz njega puno naučiti!:declare

    21-08-2007 00:55

    Strat04 kaže:

    Svaka čast na uloženom trudu i vremenu. Sjajan članak.

    21-08-2007 16:36

    marin kaže:

    odličan rad.hvala

    22-08-2007 12:08

    GoFgO kaže:

    Elvir kralj !

    24-08-2007 16:45

    rudica kaže:

    :thumbsupJako dobro !!!

    28-08-2007 12:54

    Mudje kaže:

    ok je :thumbsup
    :thrasher
    :drinks
    :rozi

    19-12-2007 20:12

    Guitar320EX kaže:

    Waaaaaaaaaaaah!!Stvarno dobro:thumbsup:thumbsup:thumbsup:thumbsup:thumbsup

    02-02-2008 20:50

    veselko kaže:

    Svaka čast!! Nemam riječi kojima bih pohvalio ovakakv tekst!

    Sjajno si sve ovo napisao, i lijepo se raspisao - a naslov je kratka povijest gitarskih pojačala :) :thumbsup

    12-02-2008 00:51

    metalhead kaže:

    predobro :headbang

    30-05-2008 17:49

    vanja81 kaže:

    Svaka čast na članku.

    12-04-2009 23:55

    Rhcp777 kaže:

    fala, puno si mi razjasnio

    01-12-2009 16:43