Great White. Image credit: Antonio

Great White. Image credit: Antonio

Nakon grupe Kiss i priče o “njihovom preživljavanju” u 80-ima, moja druga kolumna donosi priču o bendu Great White koji je žario i palio u to vrijeme. Great White je za mene jedan od najboljih rock bendova u povijesti glazbe, ima sve što jedan rock bend treba imati: odlične pjesme, fenomenalnog pjevača, vrhunskog gitaristu, odličnu ritam sekciju i turbulentnu pozadinsku priču.

Idemo redom.

Bend je osnovan 1977. godine pod imenom Highway od strane pjevača Jacka Russella i gitarista Marka Kendalla. Mijenjajući članove mijenjali su i ime benda te su se 1982. godine odlučili za Great White. Uzeli su Alana Nivena kao menadžera (ubrzo će se pridružiti bendu
u skladanju pjesama) i iste godine samostalno izdali EP “Out of the Night” koji se prodao u više od 8 000 primjeraka u samo tri mjeseca.
EP su producirali Michael Wagener (producent iz Njemačke koji je kasnije postao jako popularan zahvaljujući odličnom radu na albumima grupa Accept, Skid Row, Extreme, White Lion…) i Don Dokken (pjevač grupe Dokken) te su na njemu uz Jacka Rusella i Marka Kendalla, svirali Lorne Black na basu i Gary Holland na bubnjevima.
“Ime Great White je predložio Alan Niven nakon što sam jedne večeri na povratku s gaže gurnuo glavu kroz prozor limuzine i netko je s ulice viknuo ‘vidi ga, Great White (velika bijela psina)! Kako sam u to vrijeme bio mršav, visok i potpuno bijel (kosa mu je bila bijela, albino) ljudi su mi dali nadimak Great White. To se svidjelo Alanu i odlučili smo se tako nazvati” priča Kendall.
1984. godine izlazi debitantski album “Great White” s 10 pjesama koji je malo nespretno predstavio istoimeni bend. Album je jako žestok, ima dobrih trenutaka ali nije bio uspješan.
“Nakon što su izdali EP ja sam išao po Los Angelesu i nagovarao sve radio stanice koje su bile voljne poslušati me da vrte EP. Uspio sam dvije dobiti na svoju stranu, KMET i KLOS. Kad su ih te dvije radio stanice ubacile na svoju playlistu, Great White je u par mjeseci došao s malenih nastupa za par stotina ljudi do velikih nastupa za skoro do šest tisuća ljudi u dvorani Magic Mountain u L.A-u. U tom periodu diskografske kuće su ih salijetale s ponudama za snimanje albuma, čak osam njih je imalo spreman ugovor ispred benda, samo su ga trebali potpisati. Na kraju su potpisali su za EMI America (koji su u to vrijeme imali Quennsryche pod svojim krovom), snimili album “Great White”, otišli na europsku turneju s Whitesnakeom te na američku i kanadsku turneju s Judas Priestima i jedan dio američke ‘Lick It Up’ turneje grupe Kiss. Sve je to bilo super ali album jednostavno nije prošao. Debitantski album nije bio dobar i znao sam to. Znali su to i u EMI America te su ih otpustili jer se album jako loše prodavao i još uz to nisu imali hit singl. Pjesma ‘Stick It’ je bila blizu ali nije bilo dovoljno” govori menadžer Alan Niven.

1986. godine izlazi im drugi album ‘Shot in the Dark’. Ovaj album su odlučili izdati samostalno pa na temelju gotovog proizvoda ponovno tražiti diskografsku kuću. Taj potez se pokazao kao pun pogodak jer osim što je album bio dobar, sadržavao je i pjesmu ‘Face The Day’ koja je postala njihov prvi zapaženiji singl.

Na ovom albumu punim članom benda postaje klavijaturist/gitarist Michael Lardie (na debitantskom albumu je sudjelovao kao studijski glazbenik) i na mjesto Gary Hollanda dolazi Audie Desbrow koji će uz Jacka Russella, Marka Kendalla i Michaela Lardiea sudjelovati na svim bitnijim i poznatijim albumima grupe.

Album ‘Shot In The Dark’ je bio korak u pravom smjeru koji će ih godinu dana kasnije i proslaviti. Taj smjer je bio blues rock u stilu bendova 70-ih, s malo sporijim pjesmama. Osim odlične ‘Face The day’ vrijedi još spomenuti pjesme ‘Shot In The Dark’ i ‘She Shakes Me’. Bend je krajem iste godine potpisao za Capitol Records.

1987. godine bend izbacuje treći album pod imenom ‘Once Bitten’ koji ih napokon prikazuje u pravom svjetlu. ‘Once Bitten’ sadržava 9 pjesama i na njemu se nalazi jedna od njihovih najpopularnijih pjesama ‘Rock Me’.

“Alan je imao viziju i bio je u pravu u većini slučajeva. Pomogao nam je kreirati zvuk, puno je utjecao na nas. Alan je volio čistokrvni rock and roll s primjesama bluesa, a takva vrsta glazbe preživi sve modne promjene. On je u nama čuo i vidio nešto što mi nismo u početku. Mislim, njemu je to bilo lakše vidjeti i osjetiti vibru jer je stajao sa strane dok smo mi bili u vrtlogu.” priča Kendall.

Iste godine, čak i isti mjesec kad su Great White izdali svoj album ‘Once Bitten’, Guns ‘N’ Roses izbacuju ‘Apetite For Destruction’ te Alan postaje menadžer i Gunsima. Great White se probio prvi i to s pjesmom ‘Rock Me’ koja je za to vrijeme trajala suludih osam minuta.

“Nepisano pravilo singlova u to vrijeme je bilo da singl mora trajati maksimalno četiri minute. Ja sam se odlučio za drukčiji pristup i nagovorio sam ih da snime pjesmu od osam minuta jer su se u to vrijeme pjesme na radijima puštale preko ploča i DJ-i su morali non-stop biti u pripravnosti te mijenjati pjesme. Nije to kao što je danas gdje je sve automatski, samo stisneš gumb i gotovo. Znao sam da su DJ-i samo ljudi i da imaju potrebu nazvati svoje cure, otići na WC ili zapaliti cigaretu dok svira pjesma od osam minuta. Bio sam u pravu.” govori Niven.

‘Once Bitten’ se na krilima rokerske ‘Rock Me’ i predivne balade ‘Save Your Love’ prodao u preko milijun primjeraka u Americi. 1989. godine izbacuju četvrti studijski uradak koji je ujedno i njihov najpopularniji i najprodavaniji studijski uradak pod imenom ‘…Twice Shy’. Na albumu se nalazi devet pjesama i njihov najveći hit, obrada pjesme Iana Huntera ‘Once Bitten, Twice Shy’ koja je čak bila nominirana i za Grammyja.

“Upoznali smo Iana 1984. godine kad smo bili na turneji s Judas Priestima, naš tehničar je bio dobar prijatelj s njim. Falio nam je neki dio opreme pa smo otišli do njegove kuće i on nam je vrlo rado pomogao. Par godina kasnije, došao je na jedan naš koncert i malo smo se družili s njim u backstageu ali niti jedan od tih susreta nije igrao ulogu u tom što smo mi napravili svoju verziju pjesme ‘Once Bitten, Twice Shy’. Kako smo Guns ‘N’ Roses i mi imali istog menadžera (Alana Nivena), često smo se susretali i tako je Izzy Stradlin (ritam gitarist prve postave Guns ‘N’ Rosesa) došao Alanu te mu predložio da mi obradimo tu pjesmu. Već smo imali u planu nazvati album ‘Twice Shy’ jer je to popularna izreka (Once Bitten, Twice Shy), ali nismo znali za tu pjesmu tako da nam se ideja svidjela. Svidjela nam se i pjesma ali nismo baš bili upoznati s radom Iana Huntera osim što smo znali par pjesama njegovog bivšeg benda Mott the Hoople. Snimili smo svoju verziju, stavili je na album i na kraj pameti nam nije bilo da će ta pjesma postati toliki hit i da ćemo biti nominirani za Grammyja.” priča Kendall.
Uz spomenuti mega hit ‘Once Bitten, Twice Shy’, po mom mišljenju na albumu nema loše pjesme i s ovom pločom započeli su niz fenomenalnih albuma koji se nastavio sve do 1994. godine i albuma ‘Sail Away’. Iako nakon ovog albuma nikad nisu postigli veći komercijalni uspjeh, svejedno su davali sve od sebe i izdavali vrhunske albume. Na albumu ‘…Twice Shy’ se nalaze još pjesme kao ubojita uvodna ‘Move It’, ‘The Angel Song’ (posveta svima koje je Hollywood iskoristio), ‘House of Broken Love’ (meni jedna od najdražih njihovih pjesama, nije ‘Kuća Slomljene Ljubavi’ bez razloga podnaslov ove kolumne) i predivna ‘She Only’.
“Kad smo krenuli s bendom zvučali smo kao kopija Judas Priesta i s godinama smo pronašli svoj zvuk. Trebalo nam je vremena ali to je normalno. ‘…Twice Shy’ je napokon bio naš ‘glas’ i jako smo ponosni na taj album. Osim što se na njemu nalazi naš najveći hit, ostatak albuma je jednako dobar. S ostalim albumima smo samo nastavili njegovati taj zvuk.” govori pjevač Jack Russell.

U uvodu kolumne sam rekao da je Great White jedan od najboljih rock bendova jer imaju sve što jedan rock bend treba imati: odlične pjesme, fenomenalnog pjevača, vrhunskog gitaristu, odličnu ritam sekciju i turbulentnu pozadinsku priču. Svega smo se dotaknuli osim turbulentne pozadinske priče. A nakon ovog albuma sve je nekako krenulo prema dolje.

1991. godine izbacuju album ‘Hooked’ koji je bio još više usmjeren prema blues glazbi. Album sadrži 10 pjesama od kojih su tri izašle kao singl: ‘Congo Square’, ‘Desert Moon’ (2003. godine ova pjesma će ostati upamćena po jednoj od najvećih tragedija u Americi) i ‘Call It Rock N’ Roll’. Uz spomenute singlove, na albumu je svaka pjesma dobra, za svakog ima po nešto: rokerske ‘The Original Queen of Sheba’ i ‘Can’t Shake It’, laganije ‘Afterglow’ i ‘Lovin’ Kind’ te bluzerske ‘Heartbreaker’ i ‘Cold Hearted Lovin’.

Po izlasku album ‘Hooked’ je odmah bio povučen iz prodaje jer je naslovnica albuma u to vrijeme bila kontroverzna. Naslovnica je prikazivala model Kristine Rose kako gola stoji na ogromnoj udici. Diskografska kuća je smatrala da je to riskantno i da će izazvati pobunu u medijima pa su je odlučili povući i na brzinu zamijeniti s drugom slikom na kojem model Kristine Rose samo viri iz mora, ne vidi se da je bez odjeće.
“Iako se sve činilo savršeno u našem malom poduzeću, istina je bila totalno drukčija. Od početka sam imao problema s pjevačem Jackom Russelom i njegovim ponašanjem, s godinama je to samo eskaliralo. Što su postajali poznatiji, to je on sve bio teži za suradnju. Malo ljudi zna ali on je kao dijete bio osuđen na osam godina zatvora jer je upucao nekog tokom pljačke, skoro je ubio tu osobu. Izvukao sam ga iz duže kazne, brinuo se o njemu i bendu ali me iz dana u dan sve više dovodio do ludila. Nije mi jasno što je pošlo po zlu. Da je došao iz problematične obitelji razumio bih, ali upoznao sam mu roditelje i dragi su ljudi.
Uz problematičnu osobnost, Russel je volio opijate što je situaciju činilo još i gorom. Da se razumijemo, Kendall i ostatak benda je također volio posegnuti za lošim stvarima ali nitko nije radio više štete sebi i bendu kao Jack Russell. Sjećam se specifično jedne priče koja ih je doslovno koštala karijere. Dogovorio sam im turneju na kojoj su oni napokon trebali biti glavni mamac za publiku a ne predgrupa, baš prije izlaska albuma ‘Hooked’, dok su plovili na uspjehu albuma ‘…Twice Shy’ i Jack je uspio to uništiti.
Turneja je krenula i sve bilo super međutim jedan dan izgubio mu se svaki trag i nakon što sam pretražio i zvao svih koga poznajem da ga pronađu, našli smo ga u gradu u kojem nismo trebali nastupati, bio je van sebe, drogiran do bola i pričao je s kaktusom. Morali smo otkazati turneju i od tada sve do kraja naše suradnje, promotori i vlasnici dvorana bili su sumnjičavi prema njima jer su vidjeli da nije pouzdan. Guns N’ Roses kojima sam također bio menadžer u to vrijeme takve stvari su si u neku ruku mogli priuštiti jer su imali više hitova ali za Great White, to je bio samo put prema dolje.” prisjeća se Niven.

S obzirom da se ‘Hooked’ nije prodavao kako su očekivali bend i diskografska kuća, odmah su bili primorani nakon završetka turneje zatvoriti se u studio i snimati.
“Ne znam kako smo uopće pogodili vrata studija a kamoli snimili taj album. To je bio loš potez jer smo bili na rubu sloma, izmoreni i na različitim opijatima od droge do alkohola. Naš raspored je bio maratonski, kao i svima u to vrijeme: smišljanje novih pjesama, snimanje, uvježbavanje, koncerti, intervjui i tako u krug. Trebali smo napraviti malenu pauzu ali nismo, pritisak je bio jači. Obožavam ‘Hooked’ ali nije zadovoljio komercijalnu potražnju naše diskografske kuće te su nas odmah po završetku promotivne turneje poslali natrag u studio da smislimo nešto što će im donijeti novac ili će nas morati otkazati.” govori Kendall.

“Nakon albuma ‘Hooked’ pozvali su nas na sastanak u diskografsku kuću i objasnili nam kako stoje stvari s nama. Nije bilo dobro. Dali smo sve od sebe i otišli na rehabilitaciju te se odmah bacili na posao. U par mjeseci smislili smo nastavak na ‘Hooked’ i nazvali ga ‘Psycho City'” govori Russell.

1992. godine izdaju svoj šesti album po redu ‘Psycho City’ i to im je bio labuđi pjev što se tiče velikih diskografskih kuća i promotivnih aktivnosti. Tih godina grunge je bio u punom zamahu i rock bendovi sa Sunset Stripa teško su preživljavali, pogotovo ako su bili u stanju u kakvom je bio Great White.

Iako su u narednom vremenu bili trijezni i fokusirani na glazbu, unutarnje razmirice su počele uzimati danak i dvije godine kasnije raskrstili su s menadžerom Alanom Nivenom.
“Bilo je samo pitanje vremena kad će se to dogoditi. Previše smo vremena provodili skupa i nismo znali komunicirati. Počeli su mi sve zamjerati i jedan dan su došli na vrata i rekli da mi daju otkaz. Nakon svega što sam napravio za njih oni su mi odlučili dati otkaz. Potjerao sam ih iz kuće i od tada se nikad nismo našli u istoj prostoriji. Nagodili smo se van suda i otišli svatko svojim putem. Negdje u to vrijeme žena me ostavila i priznala da me varala s Jackom Russellom i to baš u vrijeme snimanja albuma ‘Psycho City’. Bio sam na dnu. Ako obratite pozornost na teme i riječi pjesama na albumu ‘Psycho City’ koje sam većinom ja napisao, kao da sam znao da će se sve srušiti.” priča Niven.

 

‘Psycho City’ sadrži 10 pjesama i samo je jedna pjesma kraća od četiri minute, neke pjesme prelaze čak sedam minuta. Od uvodne istoimene ‘Psycho City’ pa do zadnje ‘Get On Home’ ovo im je možda najbolji album, meni osobno uz sljedeći ‘Sail Away’ koji su izdali 1994. godine, najbolji.
Uz spomenute dvije pjesme koje otvaraju i zatvaraju album, ostatak je jednako impresivan: predivne duge blues balade ‘Old Rose Motel’, ‘Maybe Someday’ i ‘Love Is A Lie’ do rokerskih ‘Step On You’, singla ‘Big Goodbye’, ‘I Want You’, ‘Never Trust A Pretty Face’ te bluzersko rokerske pjesme sporijeg tempa ‘Doctor Me’. Odlična glazba u toj fazi njihove karijere nije bila dovoljna te ih je diskografska kuća napustila. Album je jednostavno izašao u krivo vrijeme na krivom mjestu i nije im bilo spasa. Grunge je uhvatio zamah i samo su rijetki rock bendovi uspjeli preživjeti.

Love is a lie

1994. godine objavljuju sedmi album ‘Sail Away’. Izdali su ga za nezavisnu diskografsku kuću Zoo Entertainment i to je bio njihov zadnji album na kojem je sudjelovao Alan Niven. ‘Sail Away’ je predivan album koji se sastoji od akustičnih balada i pjesama sporijeg tempa. Na albumu čak gostuje i Clarence Clemmons (poznati saksofonist Springsteenovog E Street Banda) u pjesmi ‘Gone With The Wind’. Iako obožavam ovaj album, čini mi se da sam jedini jer se nije apsolutno ništa prodao te ga se bend nakon par mjeseci skoro pa i odrekao.
“‘Sail Away’ ima par dobrih pjesama ali kao cjelina mi se ne sviđa, previše je mekan, zvučimo kao The Eagles. Nemam ništa protiv njih ali to nismo mi. Možda mi se još više ne sviđa iz razloga što su nam odnosi u bendu bili katastrofa, prvenstveno moj odnos s Alanom. Počeo se previše petljati u naš rad, čak je i meni počeo davati sugestije kako da se ponašam na pozornici i što da govorim u intervjuima.” priča Russell.
‘Sail Away’ sadrži 10 pjesama i kao što sam rekao, sve su sporijeg tempa, nema niti jedne žešće skladbe. Uvodna pjesma na albumu ‘Mother’s Eyes’ je ujedno bila i jedini singl. Pjesma je predivna i totalno je neobične tematike za Great White. Pjesma govori o majci koja je izgubila sina u ratu. Ostatak albuma je jednako lagan s temama života i smrti te naravno ljubavnih pjesama. Ja sam Great White igrom slučaja otkrio s ovim albumom tako da nisam baš subjektivan ali opet kad je u pitanju glazba, teško je biti objektivan. Preporučam ga, kao i sve njihove albume, možda vam se svidi, možda ne. Idemo dalje.
Nakon što su raskrstili s Alanom, 1996. godine izbacuju album ‘Let It Rock’ kojeg oni nazivaju povratkom u formu, prvenstveno povratkom u žešće vode. ‘Let It Rock’ je također izdan za nezavisnu diskografsku kuću ali ovaj put u pitanju je bila diskografska kuća Imago Records.
Album je prošao još gore nego ‘Sail Away’ iako je dobar. ‘Let It Rock’ je stvarno bio povratak žešćem zvuku ali na albumu se također nalaze laganije pjesme.

Album je dosta šarolik i na njemu možete pronaći žestoke ‘My World’ (nju su napisali s Don Dokkenom) i ‘Lives In Chains’, brze rokerske pjesme poput ‘Lil’ Mama’ i ‘Ain’t No Way To Treat A Lady’ te country rock balade poput ‘Easy’ i ‘Miles Away’. Kao i svaki njihov album tako i ovaj možete pronaći na internetu u raznim izdanjima. Svako izdanje ima drukčiji poredak pjesama čak i neke bonus pjesme.

 

Nakon malene pauze Great White se vraća natrag te krajem 1998. i sredinom 1999. godine izbacuju dva albuma. Prvi im izlazi live album pod imenom ‘Great Zeppelin: A Tribute To Led Zeppelin’.

“Naša ljubav prema Zeppelinima traje od početka naše karijere što je i očito u našim pjesmama. Prvi put kad smo javno tu ljubav predstavili je bilo 1990. godine kad nas je MTV pozvao da odsviramo akustični set. To je bilo prije nego su smislili koncept MTV Unplugged tako da mogu reći da smo bili jedni od prvih izvođača koji su tako nastupili na televiziji. Svirali smo dvije naše pjesme te ‘Babe I’m Gonna Leave You’ od Zeppelina. ‘Babe I’m Gonna Leave You’ smo uvježbali na dan koncerta bez ikakvih očekivanja i ispalo je super. Na trenutke se osjeti neizvjesnost jer je pjesma zahtjevna a mi nismo imali vremena za posvetiti joj se kako treba ali je na kraju sve ispalo super. Ta naša verzija se svojedobno dosta vrtjela na MTV-iju tako da kada smo se odlučili snimiti cijeli album s pjesmama Zeppelina, ljudi su to super prihvatili jer smo već imali temelje za to. ‘Great Zeppelin : A Tribute To Led Zeppelin’ je snimljen uživo 1996. godine i bilo je odlično. Rasturili smo tu dvoranu i to se osjeti na albumu” govori Mark Kendall.

1999. godine izbacuju album ‘Can’t Get There From Here’ za diskografsku kuću Portrait. Taj album i taj poslovni pothvat je trebao biti njihov povratak na scenu nakon par komercijalno neuspješnih albuma. Nažalost nije uspjelo.

 

“Portait je bila diskografska kuća koju je 1999. godine oživio John Kalodner. John Kalodner je u osamdesetima bio velika faca koja je u neku ruku bila zaslužna za veliki uspjeh bendova kao što su Bon Jovi, Aerosmith, Whitesnake. On je htio ponovno okupiti neke rock bendove koji su se pogubili kroz devedesete i pokušati im vratiti stari sjaj. Mi smo bili među njima i unatoč dobrim namjerama, Kalodner nije uspio priskrbiti dovoljno novaca da se cijela priča zakotrlja u pravom smjeru.” priča Russell.
“Album ‘Can’t Get There From Here’ je bio dobar i da su se zvijezde poklopile, siguran sam da bi im vratio barem polovicu popularnosti koju su nekad uživali. Na albumu su surađivali s Jack Bladesom iz Night Rangera i Damn Yankeesa i napravili odličan posao. Međutim, nismo imali sreće i sve se jako brzo ugasilo” priča John Kalodner.
Upišite ime John Kalodner u Google, jako zanimljiva osoba odlične biografije.
Obeshrabren još jednim neuspjehom, Kendall odlučuje otići iz benda i bend je odlučio stati s radom. Jack Russell je odlučio nastaviti dalje nastupati kao solo izvođač što mu nije išlo. Nije uspijevao privući publiku te je zamolio Marka Kendalla da mu se pridruži na par koncerata. Kendall je pristao i nazvali su se Jack Russell’s Great White te su krenuli s turnejom po klubovima.
I sada dolazimo do jedne od najvećih tragedija u povijesti glazbe. 20.02.2003. godine Jack Russell’s Great White su svirali u jednom klubu na Rhode Islandu i koristeći pirotehniku zapalili su klub te je u nesreći poginulo 100 ljudi dok ih je 230 ozlijeđeno.

“Spletom okolnosti i manjkom razmišljanja dogodila se strašna nesreća. Iako nam je bilo odobreno koristiti pirotehniku u klubu i sve je navodno bilo po zakonu, služba koja je provodila inspekciju nije dobro napravila svoj posao i odobrili su nam korištenje pirotehnike, a nisu smjeli. Otvorili smo set s pjesmom ‘Desert Moon’ i u te tri minute moj život se totalno promijenio. Ne mogu dovoljno reći koliko mi je žao i ne prođe dan da ne razmišljam o tom.” govori Russell.
Za ovu strašnu tragediju na kraju su krivim proglašeni vlasnici kluba i tadašnji Russellov
menadžer Daniel Biechele. Bend se ponovno okupio i otišao na turneju koja je trajala gotovo dvije godine i putem koje su skupljali novac za obitelji čiji su članovi stradali u nesreći.

“Mislili smo odustati od sviranja i zauvijek objesiti instrumente na zid ali smo ipak odlučili napraviti ono što radimo najbolje. To je bilo najmanje što možemo učiniti i ni na koji način ne umanjuje što se dogodilo. Ja sam svakodnevno u kontaktu s nekim članovima obitelji koji su izgubili svoje najbliže te kobne večeri. Svaki dan vrtim film u glavi i mislim se ‘što bi bilo kad bi bilo'” priča Kendall.

Iako se bend vratio snimanju i izdavanju studijskih uradaka nikad više ništa nije bilo isto. 2007. godine izdaju solidan album ‘Back To The Rhythm’ te 2009. godine zadnji album s Jack Russellom za mikrofonom pod imenom ‘Rising’.

 

2012. godine Russell je tužio ostatak benda jer su nastavili raditi pod imenom Great White bez njega. 2013. godine donesena je sudska odluka temeljem koje se bend podijelio na dvije frakcije: Jack Russell’s Great White i Great White (originalni članovi samo bez Russella).

“Tokom promotivne turneje za album ‘Rising’ 2010. godine, Jack je bio primoran otkazati par koncerata zbog zdravstvenih problema. Znamo se od srednje škole i skupa smo osnovali bend ali Jack je uvijek živio 300 na sat i sad je taj način života dolazio na naplatu. 2010. godine nismo bili u poziciji otkazivanja turneje i stoga smo zamolili Jani Lanea (prvi pjevač grupe Warrant i skladatelj svih njihovih hitova) da uskoči na par datuma kao zamjena dok se Jack ne vrati. Međutim, Jackovi zdravstveni problemi su se odužili tako da smo morali unajmiti još dvojicu pjevača da odrade s nama ostale datume turneje.
Tokom te turneje smo prvi put nastupali bez Jacka i shvatili smo da nam je dosta njega i sve te drame koju on donosi. Njega je nemoguće promijeniti i ja ga volim ali nisam više mogao biti dio tog svijeta. Ostatak benda je dijelio isto mišljenje sa mnom tako da smo odlučili djelovati dalje pod imenom Great White ali s drugim pjevačem” priča Kendall.

S novim pjevačem Terry Louisom iz grupe XYZ (jedan od dvojice pjevača koji je nakon Jani Lanea mijenjao Russella tokom promotivne turneje za album ‘Rising’), Great White izdaje album ‘Elation’ 2012. godine te 2013. godine ’30 Years – Live From The Sunset Strip’. 2017. godine vraćaju se natrag s trinaestim studijskim uratkom ‘Full Circle’ i posljednjim s Terry Louisom kao pjevačem. ‘Full Circle’ je producirao njihov stari znanac Michael Wagener i sadrži devet pjesama.
Moram priznati, osim što je odlično produciran, pjesme uopće nisu loše. Jack Russell je stvarno jedan od najboljih i prepoznatljivih pjevača ovog glazbenog pravca i slažem se s ostatkom fanova koji govore da to nije to ali ako ste fan rokerskih pjesama i ako ste pročitali kolumnu sve do ovih redaka, predlažem vam da poslušate ‘Full Circle’ i to na najglasnije ! Dobra pjesma je dobra pjesma, bez obzira tko je pjeva.

 

Što se tiče Jack Russella on je izdao tri albuma i to redom: He Saw It Comin’ 2017. godine, Once Bitten Acoustic Bytes 2020. godine te Great Zeppelin II: A Tribute to Led Zeppelin 2021. godine. Iskreno, nisam baš puno slušao njegove solo albume tako da ne mogu puno o njima pisati, samo ću reći da kao pjevač i dalje super zvuči. 2018. godine Great White je objavio da se razilaze s Terry Louisom i da im se pridružuje Mitch Malloy. 2020. godine Great White je izdao ‘Live’ album i trenutno su na američkoj turneji s Mitch Malloyem u ulozi pjevača.
I eto ga, došli smo do samoga kraja ove kolumne. Nije baš tipični ‘happy end’ ali za jedan bend koji je preživio strašnu nesreću, alkohol, droge i međusobno podmetanje nogu, možemo reći da su napokon izašli iz kuće slomljene ljubavi i da su na putu prema kući.

– Antonio

So nothing lasts and I can’t change
been this way too long.
Love burns so fast, when you see the flame
you gotta let it shine on.
God only knows it’s hard to find
a place to belong.
And as you grow to find your way
you have to move on.
So I go my way like a shadow at night
like a name on the wind.
I’ll sail away to an ocean of love
let the tide roll in.
Gotta get on the road
Gotta long way to go
Gotta get back home

Get On Home (Psycho City)
Great White