Koje gitare imate - 2020

Ljepa kolekcija Josipp1000, sve gitare mi se svidjaju, a posebno onaj Kramer Focus 3000

lijepa kolekcija josipe

izgleda da je sve ovaj kramer začarao... uključujući i mene

Da u pravu si gstaraz u svemu i ja sam to sve isto primjetio, ali vjerojatno nisam bio sam sebi to skroz slozio u glavi. Ovaj tvoj tekst je samo potvrda toga. Naravno da je to sve tocno, ali konkretno u mom slucaju ima i nekih malih dodataka.
Moram priznati da do prije nekoliko godina ja nisam uopce znao sto mi odgovara, a sto ne. Nisam uopce znao sto je dobra gitara, a sto ne, jer kako znati kad covjek nema prilike probati i uporediti?
Onda su krenule razne reklame o gitarama, oedalama, pojacalima, na YouTube i stvari su se jos vise zakomplicirale. Jednostavno sam odlucio to istraziti. Ali,...kako istraziti?
Pa naravno, probati svirati, otici u neke prodavnice i testirati, a bogami i potrositi nesto novaca i kupiti, pa prodati, a nesto i zadrzati.
Ja sam to tako i uradio, to je bila jedna kombinacija kupnje, prodaje, ali i zadrzavanja opreme.
Moram da priznam da ja jos uvjek nisam gotov sa tim procesom, ali sam uvjeren da se priblizava kraju i da mi postaje vrlo jasno sto zelim, a sto ne zelim.
Kan je konkretno gitara u pitanju, najljepsi mi je osjecaj onaj kad sviras gitaru, a uopce ne mislis na nju. Gitara mora biti perfektne tezine, ni preteska ni prelagana. Ako je preteska onda je naporna, a ako je prelagana, postane dosadna. Dakle ni preteska ni prelagana.
Vrat mora da bude perfektan i da lezi u luci bas onako kako tebi odgovara. Naravno da se mogu svirati gitare i sa debljim i tanjim vratovima i da se moze dogoditi da ti u nekom trenutku vise odgovara neka gitara sa debljim vratom, a nekad sa tanjim. Sve je dozvoljeno, nema pravila.
Moj zakljucak je da kad smo kod visine pragova, istina je lakse je bendati sa visim pragovima i zice se ne trebaju toliko stisnuti da bi se dobio dobar ton. Medjutim, trazi se preciznost i dinamika sviranja moze biti razlicita u odnosu na one sa nizim pragovima. Naime, kad ste u punoj dinamici i vremenskoj oskudici, pocnete stiskati zice jace jer je to stvar balansa. Kad stiscete zice na visokim pragovima one imaju tendenciju da se urzuju u prste je ne pogodite uvjek na perfektno mjesto, nekad je vise, a nekad nize od sredine polja.
Te se stvari ne gogadjaju kad svirate gitaru sa nizim pragovima, tad stisnete zicu jako i kao sto gstaraz kaze, vise umarate prste, ali dobijete vise snage u tonu i jacu dinamiku. Brzina sviranja je neuporedivo veca na gitarama sa nizim pragovima. Naravno da ima gitarista koji su usavrsili brzinu sviranja na gitarama sa visim pragovima kao sto su Yngve i Ritchie, ali ja se osobno komotnije osjecam pri sviranju gitara sa nizim pragovima,....da dodam, ne preniskim pragovima, nego medium.
Druga stvar je da kad god imam gitaru u rukama sa visokim Jumbo pragovima ja znam da imam gitaru u rukama, a kad je gitara sa nizim pragovima i u dobrom balansu ja zaboravim na gitaru i posvetim se muzici.
Mislim, bilo kako bilo, sve je relativno i za par godina se moze dogoditi da se stvari ukusa skroz promjene. Na primjer, do prije nekoliko godina sam bio "Gibson guy", pa "Stratocaster guy", a sad sam najvise na Telecasteru. Jedno vrijeme sam se vrtio sa Matshallima, pa Voxovima, a sad sam najcesce na Fender pojacalima.
Kad sve to zbrojis i oduzmes, sve je to stvar hobija i uzivanja, a to se svima preporucuje:humbup1

Uh, nadam se da nisam pretjerao i udavio sve oko sebe.

Ljep pozdrav, Zundapp

Počela godina, svašta se naredalo, protekli period je bio plodan po pitanju trampi i zamjena.
Nova grla u ergeli, sjajna, timarena, dotjerana ko za u svatove.

Stari Ibanez AE-405 je otišao za mali slatki ozvučeni Takamine GD-11 MCE:



Samick KRT-664 je otišao za jednu vrlo interesantnu gitaru, hibridnu ParkWood H2. To je Cortov hi-end brand a gitara uz odlične mini humbuckere ima i Fishman Power Bridge i može da rade samo magneti, samo piezo a može i mix. Gitara prefinjene izrade i odličnog feelinga:



Stari dreadnought Takamine je otišao za jedan vrlo neobični Squier. Mislim da nikad nisam imao u rukama boljeg Squiera, od izrade, preko zvuka pa do izgleda. Piše na njemu da je Telecaster ali je to više Les Paul, i po zvuku i po konstrukciji a još lagan kao perce:



Najlonski Ibanez AEG-10 je otišao za Line 6 Variax 600. Ranije sam imao najskuplji model Variax 700 ali mi nije legao iako je bio savršen. Probao sam ranije i Variax 300 ali on je kao osnovna gitara nekvalitetan i nema tremolo. Zato je Variax 600 pravi i odavno ganjam jedan. Vrlo kvalitetna gitara u rangu standard Fendera a sa svim krasnim opcijama koje ima:


Na kraju superteška kategorija, Washburn J-7. Gibson L-5 model u izvjedbi koja se ne stidi ni originala. Najbolji materijali, izrada najviše klase, kao kod Gibsona, zvuk kakav se i očekuje od instrumenta takve vrste, original Bigsby, Grover Imperial čivije ... A vizuelno je atraktivna toliko da to boli:

Moram reci da mi se sve gitare svidjaju, a ovaj Washburn je prava zvjezda kolekcije

Washburn, jedan jedini, me je 6-7 godina čekao u staklenoj vitrini u Artistu u Banja Luci, rezerviran za mene.
Svake godine nekoliko puta ga vade iz vitrine da ga ja probam i nikad ga ne kupim jer je poprilično skup.
Na kraju sam im onako iz zezanja "zaprijetio" da više nikad neću ništa kupiti kod njih (a dobra sam im dugogodišnja mušterija) ako mi ga ne prodaju za 50% cijene misleći da je tako nešto nemoguće.
I, za nevjerovati, upalilo, prodali mi ga u pola cijene i ja ga odmah sav sretan poneo kući, dok se ne predomisle.