Kronologija prošlih vremena

Najteže od svega je započeti temu za koju ne znaš dali če zanimati ikoga, pogotovo mlađe generacije i strah od onog, ma ko šiša kako je bilo, važno je kako je danas. Ali eto pokušati ču u nastavcima, dakako, napisati neka svoja sječanja i događaje vezane direktno ili indirektno uz glazbu, muziku, svirke, koncerte, grupe koje su se slušale, obožavale, mrzile,i pokušati ču objasniti zašto je nešto bilo ovako a ne onako kako bi trebalo možda biti.Pa ajmo polako početi.Moje upoznavanje s glazbom obilježilo je vrijeme za koje uvijak kažem da je zlatno doba rocka , kako u nas tako i u svijetu, to je početak 70 tih kad je ne samo po mom mišljenju najviše dobrih grupa nastalo ili napravilo svoje antologijske albume koji su danas mjerilo za mnoge rockere novije generacije.Kako je živjeti u takvo vrijeme? Meni je onda to bila svakidašnjica, i bilo je normalno da svako malo izađe neki izvanredan album, ili da u Zagrebu nastupa neka od svjetskih rock atrakcija. Ali gledajuči to iz današnjeg gledišta s ove pozicije odraslog čovjeka s odraslom djecom mislim da je to bilo zlatno doba. Ne vidim više takvog entuzijazma, nervoze do izlaska novog albuma,isčekivanja do dana nekog mega koncerta, ili bolje rečeno dolaska nekog mega imena.Nađe se tu i tamo iznimka, toga uvijek ima ali puno je manje interesa i glazbenika velikog kalibra ili grupa koje bi došle na ove prostore.
Da ne mudrujem previše išlo se doslovno s koncerta na koncert, Generalturist je prodavao karte za koncerte, odvozio zainteresirane na i s koncerta, predivno.Sve si obavio u jednom danu.
Prvi dodiri s rockom kako mi brat ,stariji nije bio zainteresiran,on je gurao loptu nogom po livadi s dva kvadrata u koji ju je trebalo ubaciti, stvarno predivno,a ja,ja sam više volio košarku gdje se guralo loptu kroz obruč visoko na gredi. Ali kako je uvijek trebalo čekati da stariji dečki odrade svoje utakmice bilo je dosadno, i odlazio bih u park gdje je jednog dana moj,volim ga danas nazivati moj Guru, stariji frend donio gitaru i odsvirao magiju, takvu magiju da smo nas trojica odjednom kupili akustare i vrijedno svaki dan u parku vježbali,drndali po gitarama,ponekad uz pomoč mog starijeg frenda i učili ponešto od akorda i te magije koja je izvirala iz gitare kad je bila u njegovim rukama.Koje nogoloptanje i košarka,sve je palo u drugi plan,gitra, ploče slušanje pjesama do besvjesti i kad si skinuo neki dio sutra si bio glavni u parku, slušajte sad ovo, ma čekaj sad ču pravilno odsvirati, uf zeznija san se , evo sad ču ja to, i tako je bilo iz dana u dan ali uvijek sve bolje.
A ploče, ploče su se nakupljale i nakupljale. Gutalo se doslovno sve. Svaki novopridošli album se kupovao i trčalo se doma vidjti,poslušati, što si kupio, da ponekad, ma često nisam ni znao što kupujem, ni ime grupe ni što svira, ali glavno je bilo da stoji tu ako ti se drugi put svidi, trampa, nemoguče, ploče pa i one što nisi slušao su svetinja i s tim se nije trgovalo.

Taj moj Guru je doma imao tada,stereo pojačalo, dva zvučnika na gornjim uglovima zidova, sterao gramofon Telefunken,i mislio sam tada milione ploča.Slušao je i svirao sve od T.Rexa kojima me zarazio kao prvim bandom kojeg sam slušao, pa bilo mi je nepunih 10 godina, upijao sam ko spužva sve što mi je dao od glazbe. A šlušao je i Chicago i Return To Forever ili H. Hancocka kao i Hendrixa ili Traffic ili Floyde.A električih gitara je imao prepunu sobu, bilo ih je posvuda, kad bi vidio da se naročito zanimam za neku rekao bi mi da izmem i probam malo.To je bio dar. Cijeli dan mi je bio ispunjen s tim što sam nekoliko minuta držao električnu gitaru sličnu onoj što je svirao neki od mojih idola.
Tu čemo malo zastati i u nastavku napisati nešto o kosi,tom obilježju rockera, kako pustiti kosu koju ne prihvačaju ni roditelji a još maje nastavnici, a k tome si još klempav poput baywatchevog lika s avatara.
Pa evo ako vam se sviđa recite a ja ču čim prije nastaviti, do nastavka jedna, dvije prekrasne pjesme Timea, koje smo obožavali ko domači Deep Purple ili Zeppeline.

Dodano nakon 5 minute

jedna smiješna pjesmica s najžeščim Goovom u domačoj ali i stranoj glazbi,stvarno su dečki dali sve od sebe da rasture bubnjiče.


Za razliku od prve, jedna predivna ljubavna pjesma


Ovaj post je izmjenjen od Glam Boogie (prije 06-11-2019 17:41, 276 Dana)

Tako je, a suradnja i podrška če mi svakako tribati, i po koji savjet svakako.

Ovaj post je izmjenjen od Glam Boogie (prije 08-04-2012 09:32, )

Hvala,biti če teksta ali polako,treba sječanja pravilno posložiti da ne bude zbrke.
Što se Timea tiče može se staviti masu stvari koje su po nečemu antologijske,koliko se sječam na prvom albumu je bio i tekst koji govori o tome da su prva takva progesivno orijentirana grupa na ovim prostorima i da zaslužuju svoje mjesto i šire od ovih prostora.

Oču,još sad kad če mi bay malo pomoči oko stila i lektirati malo biti če bolje sigurno,ali na kapaljku,pomalo.Triba se kronološki poredati, sjetiti pravih i zanimljivih stvari,anegdota, zanimljivih detalja.ovo san sklepa jutros biče oko 6 uri.

Dodano nakon 4 sati 59 minute

XSARA!!!!????

Božićno veče u mraku samo sviječa na stolu,leža san ispod bora i gleda kuglice i ukrase i odsjaj svijeće na njima i slušao,na slušalice,a što drugo do Dark side,tik-tok tik-tok sve brže i brže a onda nevjerojatan očaravajući pa čak i malo stravičan zvuk svemira u rifovima rocka i to je bilo to see on the dark side of the moon,kad je prestalo uz škripkanje igle o kraj gramofona,bio sam drugi dječak, iznutra su letjeli leptirići u stomaku,disanje teško,bio sam sigurno,sto posto, nepovratno zaljubljen i htio sam još i još, kao kad prvi put curu poljubiš u usne,još još,ne možeš virovati koji okus imaju,još.
upravo tako, i danas bi još tog okusa i zato su tu sječanja, pa ih često prizivam željan onog prvog okusa.
Ali danas ima toliko izmješanih okusa na usnama da ne osječam to isto, ali i dalje pokušavam,da osjetim bar na tren leptiriće u stomaku i isti onaj zvuk tik-tok, tik- tok.

Mislim da če i bolja biti, sad ču i lektora imati, da mi dotjera tekstove,jer mora se raditi polako o siječanju, da nešto ne izmakne,pa poslije se vračaj, onda to nije to.

Hvala svakako da prija dobiti dobru kritiku.

Citat
# SV :
vo baš nekako djeluje ko neki glazbeno-autobiografski roman. :) Vi ste imali ljepše uspomene nego što ćemo mi imat, bar većina nas. Uvik je neka priša, važno je nekad stat na loptu. Iskoristit vrime i radit dosta stvari koje te čine mirnom i sretnim.

Tko puno žuri, brzo ostari, to ja iz iskustva,ako je itko brzo živio onda smo to bili moja generacija koja godina gore ili dolje,jer škola,sport,čak tri odjednom,košarka pod obavezno,gimnastika kao da si lijepši ljeti,pa skokovi u vodu sa piruetom i saltom i to,pa još treči bi mijenjao prema zanimanu za njega od svega po malo. A di je svirka, pa rad u Mjesnoj zajednici,svirka plus DJ,pa obaveze prema ekipi,moraš se i družiti,pa cure,ma živilo se hiper brzo, to ti se iz tekstova koje napišemo sve easy i prekrasno a da je bilo prekrasno je, ma svako djetinjstvo i odrastanje je prekrasno,gotovo svako i ne treba žaliti ni za dobrim ni lošim uspomenama jer su oni dio tebe i nikog više, a katkad ti dođe da to podijeliš s mlađima,da možda ili se nasmiju ili čak i nauče ponešto,svatko ima ono nešto što drugi nema i može nekog nečemu podučiti, jasno?
e ujutro slijedi nastavak teksta i biti če ako ništa drugo i humora u njemu.
Nastojeti ču da bude svega za svakoga, ali polako,nekad se teško sjetiti svog vjenčanja a kamo li anegdota iz 5-og i daljih razreda pa i kasnije.Ne želim misliti tuđom, nego svojom glavom,a to je ponekad teško,zato sam tako dugo čuvao ovu ideju o pisanju,da ili ne i eto počelo je pa čemo vidjeti kako če se kome svidjeti ili ne svidjeti.ćao do sutra.